Prije nekoliko dana se u stanici metroa u Kijevu rodila djevojčica. Čula sam da se zove Mia. Njena porodica je morala da traži sklonište – kao milioni drugih ljudi širom Ukrajine. Sklonište od bombi i raketa, od tenkova i granata. Ljudi žive u strahu, žive u bolu. Prinuđeni su da se odvoje od najbližih. Razlog je da je Rusija počela napadački rat na Ukrajinu.

Mislim da je na današnjem glasanju riječ o Miji. Riječ je o budućnosti naše djece. Riječ je o budućnosti koju možemo odrediti sami. Stojim ovdje pred vama kao ministarka vanjskih  poslova svoje zemlje, ali i kao Njemica koja je imala nevjerovatnu privilegiju da odraste u Evropi u miru i bezbjednosti. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, nakon surovog rata koji je započela nacistička Njemačka, prije 76 godina osnovane su Ujedinjene nacije da bi se sačuvali mir i bezbjednost. Osnovane su, tako piše u njihovoj povelji, „da spasemo buduća pokoljenja užasa rata“. Tu se misli na moju, ali i na Mijinu generaciju.

Načela Ujedinjenih nacija stvaraju okvir za naš mir: za poredak na osnovu zajedničkih pravila, međunarodnog prava, saradnje i mirnog rješavanja konflikata. Rusija je brutalno napala taj poredak. Stoga u ovom ratu nije samo riječ o Ukrajini, nije samo riječ o Evropi, nego je riječ o svima nama.

Rat Rusije označava novo doba. Stojimo na prekretnici. Jučerašnja čvrsta uvjerenja više ne važe. Danas smo suočeni sa novom stvarnošću koju niko od nas nije izabrao. Tu stvarnost nam je nametnuo predsjednik Putin.

Rat Rusije je napadački rat, i njegov osnov su podle laži koje je ministar vanjskih poslova Lavrov danas još jednom ponovio u Savjetu za ljudska prava UN. Kažete da djelujete u samoodbrani, ali je cijeli svijet vidio kako ste mjesecima okupljali svoju vojsku radi pripreme ovog napada. Kažete da djelujete da biste zaštitili govornike ruskog jezika od agresije, ali danas cijeli svijet vidi kako u Harkovu bombardujete domove ruskojezičnih Ukrajinaca i Ukrajinki. Kažete da Rusija šalje mirovne snage, ali vaši tenkovi ne donose vodu, vaši tenkovi ne donose hranu za bebe, vaši tenkovi ne donose mir. Vaši tenkovi donose smrt i razaranje. U stvari, vi zloupotrebljavate vašu moć kao stalni član Savjeta bezbjednosti. Gospodine Lavrov, možete zavarati sebe. Međutim, nećete zavarati nas. Nećete zavarati ni naše narode, a nećete zavarati ni svoj sopstveni narod.

Rat Rusije označava novu stvarnost. Svaki i svaka od nas mora sada da donese jasno određenu i odgovornu odluku i i da zauzme stav. Moja zemlja povećava svoju podršku Ukrajini stavljajući na raspolaganje ljekove, namirnice, humanitarnu pomoć i smještaj za izbjeglice. Čine to mnogi koji su danas ovdje, i izričito to pozdravljam.

Čujemo glasine – i ovdje u ovoj prostoriji – da su ljudi afričkog porijekla koji bježe iz Ukrajine izloženi diskriminaciji na granicama EU. Bila sam danas prije podne u Poljskoj. Moj poljski i francuski kolega i ja smo bili veoma jasni: Svakoj izbjegloj osobi se mora pružiti zaštita, nezavisno od nacionalnosti, porijekla ili boje kože.

Odlučili smo se za pružanje vojne podrške Ukrajini da bi se ona, u skladu sa članom 51. naše Povelje, mogla braniti od agresora. Njemačka je u potpunosti svjesna svoje istorijske odgovornosti. Stoga smo danas i za svu budućnost privrženi diplomatiji, i uvijek ćemo tražiti mirna rješenja. Ali kada se napada naš mirni poredak, moramo da se suočimo sa tom novom stvarnošću. Moramo da djelujemo odgovorno. I stoga moramo da se danas ujedinjeni zalažemo za mir!

Kada sam proteklih dana vodila telefonske razgovore širom svijeta, čula sam od nekih mojih koleginica i kolega: „Sada od nas tražite solidarnost za Evropu. A da li ste u prošlosti bili uz nas?“ Želim da vam kažem jasno i iskreno: Ja mogu da vas razumijem. Mi možemo da vas razumijemo. I zaista vjerujem da bi trebalo da uvijek budemo voljni za kritičko preispitivanje našeg sopstvenog djelovanja, našeg ranijeg angažovanja u svijetu. Ja sam spremna za to.

Međutim, sada je riječ o sadašnjosti. Riječ je o porodicama koje traže sklonište u stanicama metroa jer se bombarduju njihove kuće. Riječ je o životu i smrti ukrajinskog stanovništva. U pitanju je bezbjednost Evrope. U pitanju je Povelja Ujedinjenih nacija. Skoro svaka država koja je ovdje zastupljena ima većeg, moćnijeg susjeda. Ovdje je riječ o svima nama, dame i gospodo.

Stoga sve vas izričito molim da se ujedinjeni zalažete za mir i da glasate za predloženu rezoluciju. Biskup Desmond Tutu je nekada rekao: „Onaj ko se u situacijama nepravde ponaša neutralno, taj se stavlja na stranu tlačioca.“ Danas moramo svi da se odlučimo. Između mira i agresije. Između pravde i volje jačeg. Između djelovanja i sklanjanja pogleda.

Kada se nakon glasanja budemo vratili kući, svi ćemo opet sjedjeti za stolom sa svojom djecom, svojim partnerima i partnerkama, svojim prijateljima, svojim porodicama. I onda svaki od nas mora da im pogleda u oči i da kaže kako smo odlučili.